Fahrudin Đozić: Sigurno ću se vratiti u BiH

Uspješni Srebreničanin koji gradi svjetsku karijeru izrađujući softvere za potrebe medicine i biohemije koji su svoju primjenu pronašli širom svijeta. Fahrudin Đozić, rođen je 10.10.1990. godine u Srbrenici. Tokom svog života živio je kao izbjeglica u više gradova i školovao se u Tuzli i Sarajevu, gdje je i primljen na studije medicine. Trenutno je nastanjen u Gracu u Austriji. Razgovarao Mladen Kojić (eSrebrenica).

Za tvoj program “Animated Anatomy” kažu da je pravo tehničko čudo koje pomaže studentima medicine, ali i doktorima i istraživačima. Kako si došao na ideju da napraviš ovaj program i koliko su te ljudi širom svijeta, kroz tvoj rad, upoznali?

Prvo iz ljubavi a bio mi je potreban i novac radi studiranja u inostranstvu. Studiranje u Austriji je za mene bilo jako skupo i trenutno je i moj mlađi brat tu i to su stvari o kojima sam morao da razmišljam. Iako su mi roditelji pomagali bezuslovno, shvatio sam da je to ipak ogroman trošak za njih. Pokušao sam dio troškova da zamjenim a na kraju sam uspio i mnogo više. Radio sam to i iz ljubavi prema nekim osobama. Ideja je bila da koristimo što više vizuelno pamćenje i što manje teksta u samom procesu učenja anatomije. Jako je teško učiti anatomiju bez adekvatnih ilustracija ili sa 2D ilustracijama i sa mnogo teksta. Mnogi ljudi su me upoznali preko mog rada i neki su mi ponudili savjete i to mi je mnogo pomoglo. Ja sam se kao student patio i ako pomognem i olakšam jednom studentu u svijetu, onda je to divno, i super, i za mene dovoljno!

Javnosti je predstavaljen tvoj drugi veliki projekat “Bosatom” koji se bavi biohemijom čovjeka, tačnije radi se o programu koji će predivdjeti metabolizam čovjeka u odnosu na okolnosti i sve će biti rađeno sa iskustvom stečenim informacijama? Kako se odvija ovaj projekat i koja su očekivanja od njega?

Očekivanja su da uspijemo napraviti program koji može predvidjeti stvari u ljudskom organizmu i ponašanje ljudskog organizma u biohemijskom smislu. Korisnici bi trebali biti u stanju da daju početne parametre i stanje organizma, a program bi trebao da uradi ostatak posla. Biohemija čovjeka je jako komplikovana i to polje zahtijeva inovacije. Projekat mislim da je jako bitan i da može mnogo pomoći. Tačnije o tom programu će biti poznato uskoro…

fahrudin-dozic-02

Fahrudin Đozić

Tvoj rad bio je kritikovan od stane pojedinaca iz Amerike. Da li ti je kritika pomogla da unaprijediš svoj rad i dobiješ podršku svjetskih stručnjaka?

Postoje ljudi koji su izmijenili moje riječi i pogrešno protumačili. Ja sam navodio informacije koje su izdate od strane Američke Pedijatrijske Akademije i Svjetske Zdravstvene Organizacije. To su ljudi koji nemaju iskrene namjere i koji ignorišu ove pomenute vodeće zdravstvene institucije. Oni su te riječi izvrtali i pokušali su da personaliziraju problematiku i ja ne želim gubiti vrijeme na njih niti njima, i onome što su govorili, davati medijski prostor. Već ranije sam rekao da neću više odgovarati na takve kritike.

Imaš 25 godina, završavaš medicinu u Gracu, ozbiljno si se posvetio izradi softvera koji imaju veliku važnost i primjenu u medicini. Kako sve postižeš i koliko imaš slobodnog vremena?

Slobodnog vremena imam jako malo. Naravno da je ovo ostavilo traga na moje studiranje jer posao je nekada čak morao da bude prioritet. Zbog toga mi je žao i nadam se da sam izvukao pouku. Na početku sam radio jako loše poslove u Gracu, kao što je čišćenje snijega ili tako nešto slično. To niko ne zna i niko ne zna kroz šta naši studenti moraju da prođu u inostranstvu da bi uspjeli imati koliko-toliko normalan život. Niko ne zna koliko se naši roditelji odreknu da bi nama obezbijedili bolju budućnost. Sada to ne moram i mogu da se potpuno fokusiram samo na moj rad i usavršavanje. Sada mi je lakše…

Rođen si u Srebrenici, odrastao u Sarajevu. Možemo slobodno reći da si kroz svoj rad zapravo najbolji ambasador Bosne i Hercegovine. Da li neke svoje projekte planiraš preseliti u BiH, i razvijati ih ovdje, i na taj nači direktno pomoći zemlji kroz zapošljavanje domaćih stručnjaka?                                             

Pa ja sam odrastao i školovao se svugdje pomalo i danas se smatram na neki način izbjeglicom i suosjećam sa ljudima slične sudbine koji to danas proživljavaju. Ipak grad koji smatram svojim i grad koji u mojoj duši ostaje Srebrenica. Naredni projekat tj. “Bosatom”, će biti isključivo bosanski produkt. Ipak sve što sam do sada radio, bio je rad jednog čovjeka i naredni projekat će biti malo drugačija situacija. Ipak, to nisu ogromne investicije niti ogromne firme koje mogu nešto značajnije da promjene. Iz tog razloga treba biti realan i ja ne znam koliko ja mogu pomoći našoj državi u tom smislu, ali barem mogu biti primjer drugima da i obični ljudi mogu nešto napraviti.

Ovo su jako dobra i legitimna pitanja i na ovakva pitanja treba da odgovore domaći političari tj. ljudi koji već decenijama uzimaju porez. Ljudi koji su skoro dobili podršku naroda na lokalnim izborima treba da osiguraju da taj novac pronalazi put do dobrih i profitabilnih ideja. Zaduživanje ili trošenje većine budžeta na isplatu plata administraciji nije profitabilna ideja. To barem svako može da shvati. Preduslov za dobre ideje je obrazovanje i podrška kvalitetnom obrazovanju. Čitave generacije ljudi su izgubili živote čekajuci bolje vrijeme i ljudi na vlasti su odgovorni i dužni dati odgovore. Šta se desilo? Ako nije bilo mnogo novaca i to je kao uvijek izgovor, zašto onda nisu zaradili novce za sve te godine?

Koliko često posjećuješ Srebrenicu i šta ona znači za tebe?

Često sam u Srebrenici i to je prvi grad koji posjetim kada idem za Bosnu. Srebrenica je nešto zbog čega često sam u suzama. Mi smo bili u Sarajevu i trebali smo se voziti za Srebenicu na dan kada su putevi zatvoreni, tako da su moji roditelji i danas živi. Roditelji bez kojih ne bih uspio u životu sve uraditi što sam zamislio. Moja sudbina je rijetkost. U mojoj porodici mnogo je ljudi ubijeno i samo u Potočarima u Memorijalnom centru se nalaze mezari 27 osoba a ranije ubijenh prije pada Srebrenice ima još mnogo više. Tako svako može da razmisli koliko u mojoj porodici ima siročadi. Ja sam odrastao i igrao se sa njihovom djecom i kao dijete nisam shvatao mnogo. Sada kako život dalje prolazi, shvatam koliko su ta djeca oštećena u svojim životima. Djeca koja ni kriva ni dužna su osuđena na hiljadu puta teži život jer su neki ljudi smatrali da njihovi roditelji ne treba da žive. Mnogo je teško kada tužne priče te zabole, a još teže kada to proživljavaš sa nekim, znaš svaki detalj i znaš da će oni čitati tvoj intervju. Koliko je tek njima teško koji su ostali siročad i kako na pravi način opisati šta oni i oni ubijeni znače za tebe?

Tako, Srebrenica za mene znači dužnost da govorim istinu, da je nikada ne izdam i da zagovaramo svijet bez genocida, dužnost da mojim rođacima i prijateljima bez roditelja budem podrška i njihov glas, da se jednog dana nakon obrazovanja i vratim u Bosni i Hercegovinu i Srebrenicu.  Svaki narod i svi ljudi zaslužuju da žive slobodno i bez straha jedni od drugih, pa tako i ljudi u Srebrenici.

Uvijek se prisjetim šta je 2013. godine izjavio američki državni sekretar John Kerry: “Odbijamo sve pokušaje lažiranja i manipulacije historije, negiranja genocida ili negiranja multietničkog karaktera Bosne i Hercegovine. Moramo uvijek prozvati neistinu, moramo se protiv nje boriti i osporiti je istinom, mudrošću i samilošću.”

Pored svega toga, Srebrenica je jedan tako lijep gradić i tako mnogo volim da ga vidim zimi kada prvi snijeg padne. Te rijeke zaleđene i rana jutra sa mrazom i injem po njegovim okolnim šumama. Ponekad mi je jako teško pored svih monstruoznih stvari koje su se dešavale, strancima da ukažem na ljepote tog grada. Stranci budu dosta izgubljeni, zatečeni i izbezumljeni kada dođu u Srebrenicu, pa ne mogu da shvate sve i nakon posjete Srebrenici. Većinom nijemo i tiho postanu drukčije osobe i gledaju na svijet drukčije.

Uskoro ćeš diplomirati. Ranije si izjavio da nakon završenog fakulteta planiraš povratak u BiH, da li se nešto promjenilo i imaš li ponude da svoje profesionalno usavršavanje nastaviš na nekim prestižnim američkim univerzitetima?

Da! Taj plan još uvijek stoji. Ja nisam osoba koja vidi bijeg iz države kao rješenje nego pokušavam rjesenje naći u sebi. Ja sam radi školovanja otišao vani i možda ću nastaviti školovanje i usavršavanje još negdje ali sigurno ću se vratiti u Bosnu. Nikada nisam razumio ljude koji bježe od problema i ne žele mu se suprostaviti.

 


Želite li i Vi studirati u Njemačkoj, Mreža bh. studenata i akademika u ovoj zemlji pomaže pri apliciranju! Javite se našoj projektnoj grupi za razmjenu:

Austausch BuH